Geografski položaj Vršca (ravnica, brežuljci, planine), klimatske povoljnosti, saobraćajne veze, razvijena trgovina, zahtevi tržišta i preduzimljivost stanovništva - uslovili su ukupni razvoj privrede ovoga grada i njegove okoline.

Pre dva stoleća Vršac kao administrativno sedište, postaje centar društvenog života i privrednih aktivnosti u ovom delu Banata. Od tog vremena razvijaju se poljoprivreda, zanatstvo, trgovina, industrija i druge delatnosti, što čini osnovu ekonomskih i društvenih odnosa.

Od velikog značaja za ovaj grad, u njegovoj bogatoj istoriji, bilo je oslobođenje od Turaka(1717.), urbanizacija na današnjoj teritoriji, formiranje jedinstvene gradske opštine(krajem XVIII veka), dobijanje Povelje sa tržišnim pravom(1804.) i privilegije kojom je postao slobodan kraljevski grad(1817.). Novi ekonomski i politički odnosi toga vremena odrazili su se na intenzivan privredni razvoj.

VINOGRADARSTVO

U oblasti poljoprivrede, pored ratarstva i stočarstva koje je imalo isti ili sličan razvoj kao i u drugim delovima Vojvodine, poseban značaj i obeležje za ovaj grad ima vinogradarstvo. Vršac i okolina su od davnih vremena poznati kao vinogradarski reon. Vršačko vinogorje zahvata znatan deo padina i podnožja
Vršačkih planina, gde su vrlo povoljni prirodni uslovi za gajenje vinove loze.

Vinogradarstvo ovoga kraja, prema nekim istorijskim izvorima, datira još iz vremena Dačana i rimske vladavine, a prvi pisani podatak potiče iz XV veka - kada je vršačko vino 1494.godine prodato dvoru kralja Vladislava II. Iz zapisa turskog putopisca Evlije Čelebije saznajemo da su padine vršačkog brega zasađene vinovom lozom koja daje slatko i ukusno grožđe. Na topografskim kartama iz XVIII i XIX veka vinogradi su ucrtani do same Kule.

Razvoj vršačkog vinogradarstva imao je više etapa. Prva je od najstarijih vremena do odlaska Turaka, o čemu ima malo dokumenata i podataka. Pretpostavlja se da je u ta vremena, naročito za turske vladavine, groždje uglavnom korišćeno za ishranu stanovništva. Odlaskom Turaka nastaje period intenzivnog razvoja, kada vinogradarstvo postaje najznačajnija privredna grana. To traje sve do kraja XIX veka. Osamdesetih godina prošlog veka Vršac sa okolinom imao je oko 17.000 jutara vinograda, ali se površina znatno smanjuje posle velike epidemije filoksere.

Naredna etapa vezana je za početak XX veka kada se uvodi nova loza kalemljena na američku podlogu. Ovaj period traje sve do kraja II svetskog rata. Posle oslobođenja započinje nov način gajenja loze, kao i nova tehnologija obrade i prerade, što rezultira povećanim prinosima vinograda i efikasnijoj industrijskoj proizvodnji.

Koliko je vinogradarstvo značajno za ovaj grad, svedoče i činjenice - vinova loza je u amblemu grada, a niz detalja na fasadama starih vršačkih kuća ima motiv grožđa, dok je veliki slikar Paja Jovanović u "Triptihonu" centralno mesto dao berbi.

Vršačko vinogorje imalo je veliki uticaj na razvoj prvih oblika turizma u ovom gradu. Vršački vinogradari i vinari vrlo rano su počeli da izlažu svoje proizvode po mnogim gradovima Evrope, ali je zato i Vršac bio domaćin takvim izložbama. Prva je održana 10.februara 1857. Izložbe su organizovane i prilikom održavanja kongresa vinogradara i vinara u Vršcu (1902., 1909., 1925., 1935. i 1939.godine) i u vreme posleratnog Kongresa vinogradara, vinara i voćara, održanog 1952., a organizuju se svake godine za vreme turističko-privredne manifestacije "Dani berbe grožđa".

Danas je glavni nosilac vinogradarske proizvodnje u celom regionu DD"Vršački Vinogradi" koji raspolažu plantažama sa preko 1.700 hektara pod vinogradima na kojima se proizvodi 95% vinskih i 5% stonih sorti grožđa. Među mnogim vrhunskim i stonim vinima ističe se svakako banatski rizling, najtraženije vino na jugoslovenskom tržištu, kao i jaka alkoholna pića: lozovača, ekstra lozovača, vinjak, komovica, ban brendi. "Vršački Vinogradi" raspolažu podrumom kapaciteta 3.440 vagona, jednim od najsavremenijih u zemlji. Poreklo i kvalitet kontroliše Enološka Stanica, Vršac.

ZANATSTVO

Vršačko zanatstvo bilo je nekada veoma značajno za privredu grada. Na njegovu starost ukazuju mnogi nalazi iz perioda od XIII do XV veka - predmeti za svakodnevnu upotrebu, nakit izrađen od gvožđa, srebra ili gline. Pronađena su i oruđa za njihovu izradu, alati kovača, kujundžija, kamenara. Intenzivan razvoj ove grane privrede vezan je za početak XVIII veka, kulminira u XIX, a raslojava se najvećim delom u XX veku.

Na osnovu dobijenih privilegija sa početka prošlog veka, vršačke zanatlije su prema strukama bili organizovani u esnafe. U svim esnafima bilo je organizovano 67 zanata sa 650 zanatlija. Međutim, bilo je i drugih zanatlija koji iz raznih razloga nisu bili esnafski organizovani. U Vršcu je 1870.godine 1.302 zanatlije imalo svoje radionice.

Kalfe su morale po završenom učenju zanata, posle šegrtovanja, da provedu na radu najmanje tri godine, usavršavajući zanat u raznim radionicama, najčešće izvan mesta boravka i učenja zanata, u mnogim gradovima Evrope. To se zvalo vandrovanje ili stranstvovanje. Isto tako, iz drugih krajeva i država dolazilo je u Vršac 300 - 512 kalfi godišnje, na kraće ili duže vreme. Tek po završenom vandrovanju kalfa je, uz pristanak esnafa, , mogao da polaže majstorski ispit i da uđe u red majstora - članova esnafa. Treba istaći da su ove zanatlije, pored sticanja znanja iz struke, bili i šire obrazovani, a često su bili i nosioci naprednih ideja. Prvi su se organizovali obućarski radnici 1873. i osnovali čitaonicu i pevačko društvo. Krajem prošlog i početkom ovog veka nezadovoljni radnici su organizovali demonstracije, mitinge, zborove i štrajkove (1905. bio je poznati "krvavi štrajk").

Novi privredni uslovi doveli su posle I svetskog rata do slabljenja mnogih zanata. Jeftina industrijska roba ugrozila je mnoge zanatlije tako da je došlo do mnogih promena - zatvaranja radnji, stečaja, prilagođavanja zahtevima tržišta.

Raslojavanje je počelo mnogo ranije, tako da su zanatlije bile prinuđene da traže izlaz iz sve težih uslova privređivanja. Osnivaju proizvodno-prodajne zadruge. Vršački kabaničari osnovali su 7o-tih godina prošlog veka takvu zadrugu, prvu kod Srba - "Kabaničarski depo". I druge zanatlije osnovale su niz zadruga koje su se u većini slučajeva ugasile između dva rata, nekoliko je radilo i posle oslobođenja da bi u naše vreme ostao samo naziv zadruga za organizaciju udruženog rada koje se bave nekim uslužnim delatnostima(Frizerska zadruga), štednjom, kooperacijom, stambenim pitanjima.

INDUSTRIJA

I u ovoj oblasti Vršac ima tradiciju koja se u mnogim granama veže za zanatstvo. Vršačka industrija potiče iz prve polovine XVIII veka, kada je počelo da se razvija svilarstvo. Od 1728. do 1885. godine, svilarstvo je bilo vrlo unosno za stanovništvo ovoga grada, pa i čitavog područja. Tokom prošlog veka u Vršcu su radile 4 fabrike svile u kojima je bila proizvodnja svilenog konca.

Tekstilna industrija starog Vršca bila je zastupljena sa nekoliko fabrika koje su imale manji broj radnika. Od druge polovine XIX veka do II svetskog rata u Vršcu su radile: 2 fabrike kapa, 1 fabrika bereta i šešira, 1 fabrika štofa, 5 fabrika šešira i 2 radionice modne konfekcije. Najveća je bila fabrika šešira, tuljaka i kapa, u kojoj je radilo po 40 radnika.

Danas u Vršcu rade dve organizacije tekstilne struke:DP"Uča"(fabrika bereta i kapa) i DP"Kluz".

Preduzeće za proizvodnju i preradu plastičnih masa DP"Uča", osnovano je 1924.godine kao privatna kompanija. U početku, to je bila fabrika za proizvodnju šešira. Posle rata fabrika je nacionalizovana i pored industrijskog dobija i zanatski karakter. Posle nekoliko godina iz jedne firme izrastaju dve nove fabrike: bivši "Inko"Vršac-danas "Kluz" i fabrika za proizvodnju šešira i beretki "Uča".

Šumarstvo imaposeban značaj za ovo područje. Proizvodnja drvenog uglja (ćumura) bio je jedan od najstarijih zanata u okolini Vršca. Organizacija koja se danas bavi ovom granom privrede je DP"Vršački Breg".

Drvnu industriju predstavljaju DP"Uzor" - fabrika nameštaja i DP"Zenit" - fabrika kalupa, potpetica i druge drvne galanterije.

DP"Zenit" proizvodi sve vrste kalupa, peta, đonova, drvene i plastične robe za obućarsku industriju. Fabrika je osnovana 1923.godine kao privatno preduzeće, a posle rata je nacionalizovana.

Kožarska industrija ima tradiciju u razvijenom zanatstvu ove vrste u minulim vremenima. Bili su zastupljeni gotovo svi oblici ove proizvodnje - od primitivnog, a posle i savršenijeg, činjenja (zanatlije varge), do pokušaja industrijske proizvodnje kože, od zanatlijskog načina izrade opanaka, čizama, papuča i cipela, do rada dve fabrike cipela, jedne fabrike sandala i jedne fabrike tašni i kofera (manufakturnog karaktera). Današnji predstavnik ove grane je DP"IMO"(Industrija Modne Obuće).

Metalno-prerađivačka industrija ima svoje prethodnike u dve livnice gvožđa i metala koje su radile od 1880. pa do II svetskog rata. Postojala je i zvonolivnica i dve veće radionice za proizvodnju vinogradarskih sprava i opreme. Današnju metalnu industriju predstavljaju:livnica"Vršac" fabrika opreme"Utva", i "Dehidrator".

Najveći napredak u naše vreme zabeležila je hemijska industrija, posebno DD"Hemofarm Koncern" - fabrika lekova. Farmaceutska industrija DD"Hemofarm Koncern" proizvodi lekove svih galenskih formi, počevši od tableta i kapsula, preko ampula, praškova, masti, suspenzija, sirupa do liofilizata. Ova kuća nije slučajno ponikla u gradu pod Kulom. Vršac ima dugu apotekarsku tradiciju koja predstavlja koren razvoja farmaceutske industrije. Fabrika lekova registrovana je 1960.godine. Sa skromnom tradicijom, ova industrija je počela u poratnom periodu, da bi u naše vreme doživela ekspanziju i postala jedan od nosilaca razvoja u ovoj opštini.

U osnovi je hemijska proizvodnja u "Brixol"-u, a delom i u DP"Uča" i DP"Zenit".

DD"Brixol" je ponikao daleke 1925.godine kada se u radionicama privatnog vlasnika izrađivala čuvena Brixolova cigla, svetski patentiran proizvod za dezodorizaciju i dezinfekciju. Godine 1959. "Brixol" otpočinje sa farmaceutskom proizvodnjom koja se ubrzo, 1960.godine izdvaja u samostalno preduzeće, danas poznato kao DD"Hemofarm Koncern".

Od polovine XIX veka počela je ovom kraju da se razvija mlinska industrija. Raniju meljavu žita u suvačama, vetrenjačama i vodenicama, potiskuju parni mlinovi, a u novije vreme rade na motorni pogon, izuzev mlina "Udarnik" u Straži koji koristi energiju vode. Današnju mlinsku industriju Vršca predstavlja preduzeće DP"Žito-Banat" u čijem se sastavu nalaze dva mlina "Banat" i "Udarnik".

Industriju konditorskih proizvoda predstavljaju DD"Banat", koji nastavlja tradiciju proizvodnje čokolade i bombona, i DD"VIK" koji proizvodi i keks i vafle.

DD"Banat" je preduzeće izraslo iz male radionice za proizvodnju čokolada i likera. U proizvodnom asortimanu zastupljeni su proizvodi na bazi kakaoa, a i širok asortiman bombona, karamela, želea, itd.

Isto tako, pekara "1.Maj", u okviru DP"Žito-Banat", jedina je pekara u društvenom sektoru na teritoriji ove opštine. U ovom sektoru proizvodnje je i klanica DP"Graničar".

Proizvodnja piva u Vršcu datira još iz 1742. kada je postojala kameralna pivara, gde se pivo proizvodilo na zanatski način. Prva fabrika piva počela je sa radom 1849.godine, a imala je samo 14 radnika. Tradiciju je nastavila sadašnja pivara "1.Maj", sa znatno proširenim kapacitetima, poboljšanom tehnologijom i raznovrsnijim programom u kome značajno mesto ima proizvodnja bezalkoholnih pića.

Od sedamdesetih godina prošlog veka u Vršcu su tri fabrike proizvodile konjak, razne likere i rum. Postojala je i fabrika špiritusa i tri fabrike sirćeta pravljenog od voća i vina. Ovu tradiciju delimično nastavljaju DD"Vršački Vinogradi".

Vršac ima raznovrstan i razvijen SAOBRAĆAJ jer se nalazi na značajnim putevima, drumskom i železničkom, a isto tako i druge potrebe uslovile su razvoj ove privredne grane(npr.veza sa 23 sela u opštini, prirodne pogodnosti za razvoj vazdušnog saobraćaja, pogranično područje).

Autobuski saobraćaj održava DP"STUP" koji ima stalne međugradske, lokalne i gradske linije.

Železnički saobraćaj ima dugu tradiciju, ali je razvojem drumskog saobraćaja, drastično smanjen u naše vreme. U programu je rekonstrukcija mreže i efikasnije povezivanje sa magistralnim prugama preko Beograda.

"Pilotska škola JAT" uložila je znatna sredstva u modernizaciju svojih objekata i opreme, što će doprineti daljem razvoju ne samo škole, nego i privredne avijacije i sportskog vazduhoplovstva. JAT Akademija ima sopstveni program baziran na višegodišnjem iskustvu u obuci pilota. U svojoj dugoj istoriji obucavanja, JAT Akademija je obucila 70% celokupnog nacionalnog kadra. Nalazi se medju 5 svetski najbezbednijih kompanija, iako je tek 13-ta po veličini. Pored obuke za potrebe kompanije, obučili su pilote za skoro 30 linija širom sveta. Više od 1.600 pilota, bivsih studenata, leti na svim kontinentima u raznim kompanijama. JAT Akademija je jedna od tri najveće škole te vrste u Evropi.